1. Vježbanje počinje psihološkom samopomoći
Ne znam da li imate ovaj osećaj: kada se osećate slabo, čak i ako samo siđeš dole u šetnju, raspoloženje će biti neobjašnjivo opušteno. Nekada sam mislio da vježbanje znači gubitak težine ili oblikovanje, sve dok jednog dana pritisak nije prevelik za disanje, Otkrio sam da je vježba i psihološka “samopomoć”.
Ja sam prosječan kancelarijski radnik, sjedenje pred kompjuterom najmanje osam ili devet sati dnevno. Vremenom, ne samo ukočenost vrata, bol u ramenu, raspoloženje postaje sve razdražljivije. Pogotovo prekovremeno u noć, ležeći mozak se još okreće, nesanica je postala norma. Kasnije, na preporuku prijatelja, Pokušavao sam svaki dan nakon posla trčati pola sata.
2. Vježbanje nije samo znoj, radi se o dopaminu
Da budem iskren, u početku je bilo zaista bolno. Kada sam prvi put počeo da trčim, dah mi je bio kratak, noge su mi bile teške, i htio sam odustati nakon pet minuta. Pogotovo da vidim kako drugi lako trče deset kilometara, čak i jedan kilometar sopstvenih napora, psihološki jaz je posebno velik. Ali magija je u tome da se svaki put držite toga, cijeloj osobi postaje mnogo lakše, posebno mozak je čist, i raspoloženje je stabilno. Noću brže zaspite i sutradan se osjećate mnogo bolje.
Nakon nekoliko sedmica, Primijetio sam da su me izluđivale male stvari, kao da voz kasni nekoliko minuta ili da moji saradnici zvuče malo oštrije, izgleda da mi nije toliko smetalo. Smirenije stanje duha i znatno manje anksioznosti. Vježbanje ne samo da poboljšava moj san i fizičko stanje, ali još važnije, utiče na moje raspoloženje i ličnost.
Kasnije, Potražio sam neke informacije da bih to shvatio tokom vježbanja, mozak će osloboditi dopamin, endorfini, ove “hormoni sreće”, može efikasno ublažiti stres i anksioznost, pa čak i poznati kao prirodni antidepresivi. Neka istraživanja su također pokazala da je aerobna vježba gotovo jednako efikasna kao savjetovanje i lijekovi za blagu depresiju.
Iako vježbanje ne može riješiti sve probleme u životu, može nam dati izlaz da udahnemo prije nego što se emocionalno slomimo. Svako trčanje ili znojenje je kao pomirenje sa samim sobom, podsjećajući me na to kada se moje tijelo kreće, moj um neće biti stalno zarobljen.
3. Osjećajte više kontrole nad svojim životom
Ali nije samo hemija ta koja mijenja stvari. Najveća promjena za mene je zapravo bio osjećaj kontrole.
Tempo savremenog života je prebrz, mobilni telefoni stalno zvone, posao se nikada ne završava, i mnogo puta se osjećamo kao da smo završili, gurnuti naprijed vremenom i zadacima. Probudite se sa listom obaveza, i zatvarate sa nepročitanim informacijama. Vremenom, ljudi počinju da razvijaju osećaj za “gubitak kontrole” – nije da živimo, ali taj život nas gura.
Ali kada trčim, čini se da svijet usporava. Slušalice puštaju umirujuću muziku, koraka i disanja da formiraju sopstveni ritam, čak i ako je saobraćaj gust, bučno, moje srce je tiho. Na pola sata, Nisam morao da govorim, nije morao da odgovara na poruke, samo fokusiran na to ko sam bio u ovom trenutku. Nema guranja, nema performansi, nema KPI, samo ja i put pod mojim nogama. Ovo stanje čistoće i koncentracije je nešto što jedva doživljavam u svakodnevnom životu.
Moglo bi se reći da je to bio bijeg, ali ja to radije zovem “pronalazeći sebe.” U procesu kretanja, Ponovo razgovaram sa svojim tijelom, ponovo osjetiti ritam i disanje, i ponovo pronaći sebe koje može usporiti, može da se fokusira, može isprazniti. Čak i ako je to samo na pola sata, taj osećaj “vlasništvo” mog vremena je dovoljno da se oduprem haosu i iscrpljenosti dana.
I, tokom vremena, Otkrio sam da me vježbanje učinilo manje podložnim vanjskim utjecajima. Emocionalno sam stabilniji, Odlučnija sam u svojim odlukama. Možda je ovo još jedna manifestacija “osjećaj kontrole” : ne kontroliše sve, ali biti u stanju da se izdrži pred životnim neizvjesnostima.
4. Svaka vrsta vježbe ima svoj oblik liječenja
Kasnije, Probala sam jogu, plivanje, planinarenje, a različiti sportovi su mi dali različita osećanja.
- Joga natjerao me da ponovo razumijem tijelo i otkrio da su mnoge emocije skrivene u tijelu, kao što su dugotrajna grbavost i unutrašnje samopouzdanje;
- Plivanje je vrsta ekstremnog opuštanja, Osećaj okruženosti vodom čini da se ljudi osećaju bezbedno kao i povratak u majčinu utrobu;
- Hodanje više liči na duhovno putovanje, šetnje u prirodi, the “buka” u srcu će sići iz samog sebe.
5. Vježbanje nije panaceja, ali može vam pomoći da postanete jači
Naravno, vježbanje nije lijek. Ne može riješiti sve probleme, platiti svoju hipoteku umjesto vas, ili učinite svog šefa iznenada ljubaznim, a vaš posao lakšim. Realnost ostaje realnost, a životne teškoće neće nestati samo zato što ste pretrčali nekoliko kilometara. Ali značaj vježbanja nikada nije u pitanju “rješavanje problema”, već nam omogućava veću otpornost kada se suočimo sa ovim problemima.
Kada je osoba fizički i psihički iscrpljena, lako ih poraze trivijalne stvari. Ono što sport donosi nije samo fizička snaga već i psihička otpornost. Nudi vam izlaz kada ste neraspoloženi i malo samopouzdanja kada dođe do pritiska. Kao da vam je život dao lošu ruku; sport neće poboljšati karte, ali vam daje snagu i staloženost da igrate svaki bez panike.
Vježbanje nas također čini da shvatimo da jesmo “u kontroli”. Možete izabrati da ustanete, izaći i znojiti se ne čekajući priliku ili odobrenje drugih. Ovaj proces koji sami započnete i završite postepeno će izgraditi uvjerenje u vašoj podsvijesti da “Mogu nešto da promenim”. A ovo uvjerenje je posebno vrijedno kada se suočite s nekontroliranim aspektima života.
Čak i ako je to samo trideset minuta dnevno, dovoljno je da postanete unutrašnji oslonac. Ne postati jača osoba da osvoji svijet, već da zadrži vlastiti tempo i integritet u ovom svijetu koji se stalno mijenja.
6. Dajte sebi priliku da se pomaknete
Dakle, ako ste se u poslednje vreme osećali loše, nedostatak energije, čak i da je iscrpljujuće otvarati zavese, zašto sebi ne date priliku da se pokrenete? Ne mora biti intenzivno, niti morate postavljati velike ciljeve od samog početka. Čak i nešto tako jednostavno kao hodanje 5,000 koraka dnevno, prošetati po vašem kraju, ili odraditi nekoliko serija istezanja kod kuće je početak.
Uvidjet ćete da čak i lagano znojenje ili samo nekoliko minuta kretanja mogu olabaviti vaše raspoloženje. Često, nije da smo mi zaista “ne mogu to učiniti,” ali da smo predugo zarobljeni svojim emocijama i da nam je potreban blagi pomak da probudimo svoju inherentnu vitalnost.
Ova vitalnost ne mora nikome zadovoljiti ili postići neki određeni cilj; postoji samo za vas. To je kao paljenje lampe, omogućavajući vam da ponovo vidite svoj vlastiti ritam i pravac usred užurbanosti i haosa života.
Konačno, Željela bih podijeliti citat koji mi se zaista sviđa:
“Sport ne znači da mijenjate način na koji vas drugi vide, oni se odnose na promjenu načina na koji vidite svijet.”
